Prilog rekonstrukciji nacionalnoga imaginarija

Katarina Ivon, Od Kačića do Svačića: Imagologija i ideologija zadarskih koledara. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2018.

O stilu književnih prevoditelja kroz prizmu ponovnog prevođenja na primjeru hrvatskih prijevoda Pirandellova romana Njezin muž

U članku se analiziraju prvi i ponovljeni prijevod Pirandellova romana Njezin muž koje potpisuju Dubravko Dujšin i Karmen Milačić s ciljem definiranja njihova prevoditeljskog stila. Traduktološka opažanja popraćena su statistič- kim podatcima dobivenima izradom paralelnoga korpusa koji se sastoji od Pirandellova izvornika i dvaju prijevoda. Izdvojeni su stilistički markeri broj i prosječna dužina rečenice, omjer različnica i pojavnica, upotreba aorista u pripovijedanju i glagolskih vremena u slobodnome neupravnom govoru, frazemi i upotreba dijalektizama. Osim korpusne metodologije u članku se primjenjuje i arheologija prijevoda kojom se detaljno opisuju kontekstualni glasovi izvornika i prijevoda. Rezultati analize osporavaju hipotezu ponovljenoga prijevoda, a prevoditeljski stil dvaju prevoditelja uvelike je određen iskustvom i naobrazbom u prevođenju.

Uz proslavu 20. obljetnice hrvatske ukrajinistike

Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu svečano je 8. svibnja 2018. predstavljen zbornik radova posvećen 20. obljetnici osnutka samostalnoga, cjelovitoga studija ukrajinskoga jezika i književnosti. Pod naslovom UKRAJINISTIKA NA SVEUČILIŠTU U ZAGREBU: 20 GODINA / УКРАЇНІСТИКА В ЗАГРЕБСЬКОМУ УНІВЕРСИТЕТІ: 20 РОКІВ publikaciju je izdao FF press (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), uredile su je dr. sc. Željka Čelić, izv. prof. na Katedri za ruski jezik i dr. sc. Tetyana Fuderer, izv. prof. na Katedri za ukrajinski jezik i književnost pri Odsjeku za istoč- noslavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Recenzentice su zbornika dr. sc. Rafaela Božić, izv. prof. sa Sveučilišta u Zadru i dr. sc. Oljga L. Palamarčuk, red. prof. sa Sveučilišta u Kijevu.

Zahvala za dugogodišnju suradnju

Nastava stranih jezika – suvremeni pristup, teorija i praksa. Zbornik radova posvećen Vesni Krneti, prof., višoj lektorici. Ur. Sandra Hadžihalilović, Eugenija Ćuto. Zadar: Sveučilište u Zadru, 2019.

Kako je "pranje ruku" ispralo kolektivno i individualno pamćenje– pilatovski motiv u stvaralaštvu Ivana Aralice

U nekoliko Araličinih književnih djela (pripovijetki i romana) razmatra se uporaba pilatovskoga motiva. Taj se motiv promatra i unutar usmenoknjiževne tradicije kao supstrata koji je u velikoj mjeri zastupljen u ukupnome Araličinu stvaralaštvu. Dok se u usmenoknjiževnim oblicima Poncije Pilat uvelike ne udaljava od biblijske slike, potvrđujući tako kolektiv kao intertekstualni prijenosnik nepodložan znatnim idejnim intervencijama u odnosu na izvorni tekst, različitim intertekstualnim tehnikama Aralica izgrađuje vlastiti odnos prema pilatovskome motivu. Uz najčešći pristup u umjetničkoj književnosti koji Poncija Pilata oblikuje kao zaseban književni lik, individualizirajući ga i često mijenjajući njegovu biblijsku poziciju, Aralica se koristi drugačijim postupkom tvorbe lika, što posljedično utječe i na njegovu intertekstualnu funkciju. Temeljnu biblijsku poziciju prototipskoga karaktera Aralica nadograđuje nizom značenja. Mrežom postavljenih značenja traži odgovor na pitanje odnosa osobne i kolektivne odgovornosti. Naslonjen djelomič- no na koncepciju povijesti definiranu vlastitim povijesnim romanima (iako sva analizirana djela nisu pisana u tome ključu), prije svega na povijest kao (ne)plodno pamćenje, opredjeljuje se, iako ne uvijek jasno, za osobnu odgovornost kao (mogući) ispravan put za oblikovanje kolektivne odgovornosti.

Vrijedan presjek velikoga životnog djela

Damjanović, Stjepan. Izabrani filološki radovi. Cetinje: Fakultet za crnogorski jezik i književnost, 2019.

Trube na prelazu kod Parkuše: Kognitivno metaforiziranje sinovljevske ljubavi u pjesmi “Moja majka” Gorana Samardžića

Autori u radu prilaze pjesmi “Moja majka” Gorana Samardžića iz perspektive kognitivnog metaforiziranja, u nastojanju da ukažu na individualno i kolektivno iskustvo koje je rezultat interakcijā čovjeka sa izvanjezičnim svijetom. Dekodirajući kognitivne procese, utvrđuju metaforička preslikavanja i stapanja te metonimijska proširenja polazeći od temeljnih koncepata koji predstavljaju otjelovljeno kulturalno i osobno iskustvo lirskog subjekta. Tijelo i osjetila angažirani su u ostvarivanju metaforičkoga jezika kojim se poetizira sinovljevska ljubav. Pjesma je, pored temeljnog kognitivnog koncepta majka je izvor, nadograđena metaforama koje se konceptualiziraju u procesu percipiranja i projiciranja lirskoga subjekta u kategorijama prostora i vremena kroz interakciju sa svime što ispunjava prostor/vrijeme kao obiteljski i egzistencijalni inventar. Samardžićeve raskošne metaforičke i metonimijske ekstenzije u ovoj su pjesmi utemeljene na konceptima: život je okomica (dobro je gore i loše/smrt je dolje), tijelo je spremnik/stroj, buka je bijes, smrt je kradljivac, sin je possessor, dio za cjelinu, cjelina za dio. Odajući pijetet majki kao začetnici i izvoru, Samardžić je dao snažan obol inače bogatom bosanskohercegovačkom korpusu književnih djela koja njeguju kult majke, poetski ovjerivši kulturalna iskustava i predodžbene obiteljske sheme.