O stilu književnih prevoditelja kroz prizmu ponovnog prevođenja na primjeru hrvatskih prijevoda Pirandellova romana Njezin muž

U članku se analiziraju prvi i ponovljeni prijevod Pirandellova romana Njezin muž koje potpisuju Dubravko Dujšin i Karmen Milačić s ciljem definiranja njihova prevoditeljskog stila. Traduktološka opažanja popraćena su statistič- kim podatcima dobivenima izradom paralelnoga korpusa koji se sastoji od Pirandellova izvornika i dvaju prijevoda. Izdvojeni su stilistički markeri broj i prosječna dužina rečenice, omjer različnica i pojavnica, upotreba aorista u pripovijedanju i glagolskih vremena u slobodnome neupravnom govoru, frazemi i upotreba dijalektizama. Osim korpusne metodologije u članku se primjenjuje i arheologija prijevoda kojom se detaljno opisuju kontekstualni glasovi izvornika i prijevoda. Rezultati analize osporavaju hipotezu ponovljenoga prijevoda, a prevoditeljski stil dvaju prevoditelja uvelike je određen iskustvom i naobrazbom u prevođenju.