scholarly journals Raconter : témoigner face au silence de la langue

Author(s):  
Esther Cohen
Keyword(s):  

Cet article aborde le problème de la crise de la narration qui se produit pendant la Première et Seconde Guerres mondiales, en s’appuyant sur les oeuvres de Primo Levi et Paul Celan, afin de déceler la réponse stratégique que l’on peut donner à cette crise. Leur réponse consiste en un « amenuisement de la langue » qui s’oppose à « l’abréviation du langage » propre au totalitarisme nazi.

Fluminensia ◽  
2020 ◽  
Vol 32 (1) ◽  
pp. 73-93
Author(s):  
Miranda Levanat-Peričić

Književni opus Daše Drndić pripada zasebnom kanonu književnih tekstova koji autorica sama afirmira svojim pisanjem u potrazi za vlastitom interpretativnom zajednicom odmaknutom od kanona kojim vladaju hijerarhije utemeljene na nacionalnim i ideološkim kategorijama. Njezin se kanon oblikuje iz autobiografske diskurzivne pozicije, odnosno iz pozicije autorice koja centripetalno „uvlači“ u svoj narativni prostor pripovjedačke glasove drugih autora/ica, najčešće onih koji su pisali o Holokaustu ili su bili žrtve Holokausta. Nadopisujući svoj tekst na njihovo svjedočenje ili traumu, ona stvara polifonijske prozne kompozicije u kojima se, pored autorice Daše Drndić, koja istodobno postaje i objekt reprezentiranja i subjekt posredovanja, pripovijedanju priključuju Danilo Kiš, Bruno Schulz, Aharon Appelfeld, Paul Celan, Primo Levi, Wisława Szymborska, Witold Gombrowicz, Walter Benjamin i drugi. Tretirajući biografije autora/ica i njihove književne tekstove kao podjednako (ne)pouzdane dokumente, izabrani se autori/ice njezinom tekstu priključuju ponekad posredstvom svojih književnih tekstova, a ponekad izravno, kao sudionici naracije. U radu se analiziraju tri postupka u funkciji oblikovanja zasebnog kanona književnih tekstova: postupak fikcionalizacije biografija autora, postupak multipliciranja implicitnih autora i postupak fikcionalizacije autobiografskog subjekta. Dok se fikcionalizacijom autora kao stvarnih povijesnih osoba, multipliciraju književni likovi, multipliciranjem implicitnih autora, osnažuje se i podupire autobiografska pozicija pripovjednog subjekta, da bi se postupkom fikcionalizacije autobiografskog subjekta, oslabila prethodno stečena autorska pripovjedačka pozicija.


2020 ◽  
Vol 30 (3) ◽  
pp. 662-664
Author(s):  
Wolfgang Hottner
Keyword(s):  

Im Juni 1948 schickt Paul Celan Ingeborg Bachmann zu deren 22. Geburtstag sein Gedicht In Ägypten mitsamt einer Widmung. In Wien hatten die beiden einen Frühling zusammen erlebt und wissen nun nicht, was diese schicksalhafte und intensive Begegnung bedeutet. Celans Gedicht ist der Anfang einer Liebe, einer Freundschaft sowie einer Vielzahl von Verfehlungen und Versäumnissen. Noch mehr als zehn Jahre später kommt Celan in einem Brief an Bachmann auf In Ägypten und seine zentrale Bedeutung für die Beziehung der beiden zurück:


2020 ◽  
Vol 42 (2) ◽  
pp. 2-7
Author(s):  
Elena Ghibaudi

AbstractA comparison between the figures of Levi and Mendeleev is proposed, based on their peculiar ways of conceiving their professional role of chemist, their life experiences, their achievements and their thought.


Sign in / Sign up

Export Citation Format

Share Document