Prvi zameci dijalektalnoga teatra u Italiji

Povijest talijanske književnosti bila bi osiromašena kada bi seiz njezine umjetničke baštine isključila ostvarenja pisana dijalektom,a talijanski teatar bio bi lišen nekih kapitalnih djela koja su pronijelanjegov glas u svijet.Zbog uvriježenih tradicionalnih mišljenja, još je uvijek potrebnodokazivati da je dijalekt već u renesansno doba predstavljao, izmeđuostalog, neku vrstu stilističkog izibora i da se osobito u Veneciji,uz neliterarno dijalektalno stvaralaštvo, uspješno razvila cijelajedna književnost na mletačkom narječju s umjetničkim preten zijama.Pošto je stvorila uvjete za procvat individualnih vizija umjetnostii dala poticaja stvaralačkom radu, Renesansa je pokrenula iprve ozbiljne rasprave o jeziku i o poetici. Bio je to znak da seinventivni duh ogledao na širokom kreativnom planu, uključivšidramaturški. Ovaj je rad usmjeren na identificiranje i analizu teatralnihdjela, estetski vrijednih, u kojima su autori odmjerili svojevlastite sposobnosti izazivanja smijeha s pomoću heterogenih izražajnihsredstava, među kojima prednjače lokalna narječja, a kojasu raskrila obzorja talijanskom teatru i ukazala na njegove perspektive.