Jezikoslovno nazivlje između deskripcije i preskripcije (primjer projekta Hrvatsko jezikoslovno nazivlje – Jena)

U radu će se prikazati odnos između deskriptivnoga i preskriptivnoga pristupa nazivlju na primjeru projekta Hrvatsko jezikoslovno nazivlje – Jena. U tome se projektu polazi od abecedarija nastaloga ispisivanjem nazivlja iz odabranih izvora i specijaliziranoga jezikoslovnoga korpusa (deskriptivni pristup). Nakon toga se nazivlje koje se nalazi u izvorima usustavljuje s pomoću terminoloških načela kako bi se među sinonimnim nazivima odredilo koji su nazivi preporučeni, dopušteni, nepreporučeni, predloženi, zastarjeli ili žargonski (preskriptivni pristup). Posebna se pozornost posvećuje zastarjelim nazivima. U radu se analiziraju i tri hipoteze: 1. znanstveno i stručno nazivlje glavni je element metajezika struke, pa se analizi metajezika struke može pristupiti čestotnom korpusnom analizom, 2. iz korpusa struke usporedbom s općejezičnim korpusom mogu se računalno ekscerpirati potencijalni jezikoslovni nazivi kako bi se stvorio ili upotpunio abecedarij koji su sastavili stručnjaci pojedinih potpodručja, 3. iako je Struna normativna baza, u terminološkome radu na pojedinome nazivlju nužna je kombinacija deskriptivnoga i normativnoga pristupa. Kako bi se osvijetlio odnos između deskripcije i preskripcije u Jeni, analizirana je i višestruka uloga polja Napomene.