Distribution, Reproduction, Growth and Dynamics of the Rodent Species Clethrionomys glareolus (Schreber), Apodemus flavicollis (Melchior) and Apodemus sylvaticus (Linné) in Southern Sweden

Oikos ◽  
1965 ◽  
Vol 16 (1/2) ◽  
pp. 132 ◽  
Author(s):  
Bo Bergstedt
Keyword(s):  
Apodemus Sylvaticus ◽  
Clethrionomys Glareolus ◽  
Rodent Species ◽  
Apodemus Flavicollis ◽  
Southern Sweden

scholarly journals Comparative effect of the three rodenticides warfarin, difenacoum and brodifacoum on eight rodent species in short feeding periods

1981 ◽  
Vol 87 (1) ◽  
pp. 101-107 ◽  
Author(s):  
M. Lund
Keyword(s):  
Mus Musculus ◽  
Rattus Rattus ◽  
Clethrionomys Glareolus ◽  
Rodent Species ◽  
Microtus Agrestis ◽  
Apodemus Flavicollis ◽  
Comparative Effect ◽  
Field Rodents

SummaryShort laboratory feeding tests were carried out with the anticoagulants warfarin, difenacoum, and brodifacoum on a number of European rodent species: Clethrionomys glareolus, Microtus agrestis, M. arvalis, Apodemus flavicollis, A. sylvaticus, Mus musculus, Rattus rattus and R. norvegicus. It was found that the toxicity to all species was highest with brodifacoum and lowest with warfarin, and that only 0·005% brodifacoum would give a complete mortality in most species after one day's feeding. The potential of this compound for the control of microtine field rodents is suggested.

scholarly journals Rodent species in urban cemeteries of Chisinau city, Republic of Moldova

2021 ◽  
Author(s):  
Natalia Caraman ◽  
◽  
Galina Tikhonova ◽  
Igori Tikhonov ◽  
Elena Kotenkova ◽  
...  
Keyword(s):  
Small Mammals ◽  
Mus Musculus ◽  
Rattus Norvegicus ◽  
Dominant Species ◽  
Sorex Araneus ◽  
Clethrionomys Glareolus ◽  
Rodent Species ◽  
Apodemus Flavicollis ◽  
Republic Of Moldova ◽  
Microtus Rossiaemeridionalis

The research has been conducted in 3 biggest cemeteries of Chisinau city: Central (“Armenian”), “Saint Lazarus” (“Doina”) and Jewish. We found 9 species of small mammals (7 species of rodents and 2 shrews). Species of rodents were Clethrionomys glareolus, Microtus rossiaemeridionalis, Apodemus flavicollis, A. sylvaticus, A. uralensis, Rattus norvegicus and Mus musculus and 2 shrew species – Sorex araneus and Crocidura suaveolens. A.sylvaticus was dominant species, followed by M. rossiaemeridionalis and A. flavicollis.

Field identification of Apodemus flavicollis and Apodemus sylvaticus: a quantitative comparison of different biometric measurements

Mammalia ◽  
2016 ◽  
Vol 80 (5) ◽  
Author(s):  
Paola Bartolommei ◽  
Giulia Sozio ◽  
Cristina Bencini ◽  
Carlo Cinque ◽  
Stefania Gasperini ◽  
...  
Keyword(s):  
Wood Mouse ◽  
Apodemus Sylvaticus ◽  
Quantitative Comparison ◽  
Apodemus Flavicollis ◽  
Field Identification ◽  
Biometric Measurements

AbstractThe identification of the wood mouse

scholarly journals Prevalencija bakterije Francisella tularensis u populaciji sitnih sisavaca u kontinentalnim šumama Hrvatske

2018 ◽  
Vol 142 (9-10) ◽  
pp. 485-486
Author(s):  
Mirna Mihelčić ◽  
Marko Vucelja ◽  
Marina Šantić ◽  
Josip Margaletić ◽  
Nenad Turk ◽  
...  
Keyword(s):  
Francisella Tularensis ◽  
Apodemus Sylvaticus ◽  
Sorex Araneus ◽  
Myodes Glareolus ◽  
Apodemus Flavicollis ◽  
Microtus Arvalis ◽  
Apodemus Agrarius ◽  
Qrt Pcr

Francisella tularensisis uzročnik je zoonoze tularemije, koja ima široki raspon domaćina, uključujući člankonošce, sisavce i ptice. Dvije podvrste F. tularensis, subsp. tularensis (Tip A) i subsp. holartica (Tip B), opisane su kao najčešći uzročnici bolesti u ljudi (Kingry and Petersen, 2014; Kuehn et al., 2013). Tip A i Tip B razlikuju se po svojim biokemijskim značajkama, patogenosti, ekologiji, epidemiologiji te geografskoj rasprostranjenosti. Rasprostranjenost Tipa A uglavnom je ograničena na sjevernoamerički kontinent, za razliku od Tipa B, koji se javlja duž cijele sjeverne polutke, a ujedno je i najčešći uzročnik tularemije u Europi(Keim et al., 2007; Kuehn et al., 2013). No ekologija i kruženje ove bakterije u prirodi do danas još nisu u potpunosti razjašnjeni. Različiti glodavci (voluharice, miševi, tekunice, bizantski štakori, dabrovi) te dvojezupci (kunić i zec) opisani su kao mogući rezervoari F.tularensis. Zadnja epidemiološka i epizootiološka istraživanja tularemije u Hrvatskoj datiraju iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća(Borcić et al., 1975). Stoga je cilj ovoga rada bio prikupiti nove podatke o prevalenciji tularemije u populaciji sitnih sisavaca u Hrvatskoj. Ukupno 444 uzoraka sitnih glodavaca i kukcojeda sakupljeno je u razdoblju od dvije godine na osam različitih lokaliteta u šumama kontinentalne Hrvatske: Lipovljani, Nova Subocka, Velika Gorica, Stara Gradiška, Županja, Sunja, Koprivnica i Čakovec (Slika 1). Pretraženi su uzorci slezene od: 197 Apodemus agrarius (poljski miš), 78 Apodemus sylvaticus (šumski miš), 92 Apodemus flavicollis (žutogrli miš), 17 Myodes glareolus (šumska voluharica), 27 Mycrotus agrestis (livadna voluharica), 20 Microtus arvalis (poljska voluharica) te 13 Sorex araneus (rovka). Uzorcisu pretraženi na prisutnost DNA Francisella spp. koristeći qRT-PCR metodu. Dobiveni rezultati pokazuju da su od ukupno 444 prikupljene životinje tri uzorka (0.67%), od kojih dva poljska miša te jedan šumski miš, bili pozitivni su na francizelu (Tablica 1). Sva tri pozitivna uzorka prikupljena su na istom području – lokalitetu Lipovljani. Tularemija je bolest koja se primarno povezuje s „nizinskim“ i „vodenim“ ekosustavima (Borcić, 1973). Područje duž toka rijeke Save (Posavina) opisuje se kao prirodno žarište tularemije u Hrvatskoj (Borcic et al., 1976), akao glavni rezervoar tularemije na tom području navodi se poljska voluharica (Borcic et al., 1976). Trimiša pozitivna na F. tularensis upućuju da je ova bakterija i dalje prisutna u populaciji sitnih glodavaca u Hrvatskoj. Nadalje, svi pozitivni uzorci prikupljeni su na lokalitetu Lipovljani, smještenom u srednjem dijelu toka rijeke Save, stoga ova regija zadržava obilježje prirodnog žarišta tularemije u Hrvatskoj.

Sign in / Sign up

Export Citation Format

Share Document