Roditeljstvo u vrijeme pandemije COVID-19

Uslijed pretpostavljenih promjena načina života zbog pandemije Covid-19, tijekom lockdowna u prvom valu epidemije istražena je samoprocjena roditeljstva kod roditelja djece rane i predškolske dobi. Cilj je bio istražiti kvalitetu roditeljstva kroz procjenu učestalosti zajedničkih aktivnosti s djecom te načina ponašanja prema djeci. Relativna većina sudionika istraživanja procjenjuju da nisu značajno promijenili pojedine aktivnosti s djecom (razgovor, pripovijedanje, fizički iskazi ljubavi), dok četvrtina roditelja procjenjuje da s djecom priča, uči i iskazuje ljubav češće nego prije. Gotovo polovica roditelja procjenjuje da se više igraju s djecom nego prije lockdowna. Obiteljski odnosi izdvojeni su kao najznačajnija dimenzija roditeljstva. Životna dob, razina formalnog obrazovanja i bračni status sudionika istraživanja, kao prediktorski sklop objašnjava tek 2,3 % varijabiliteta samoprocjene roditelja pa je opravdano pretpostaviti postojanje drugih, značajnijih prediktora kvalitete roditeljstva. Sakupljeni podaci ukazuju na prednosti (velik uzorak i brza provedba) te nedostatke (specifičnost uzorka) online istraživanja. Veličina uzorka ukazuje na angažiranost roditelja na društvenim mrežama.