scholarly journals Comparative studies of the water relations and the hydraulic characteristics in Fraxinus excelsior, Acer pseudoplatanus and A. opalus trees under soil water contrasted conditions

2001 ◽  
Vol 58 (7) ◽  
pp. 723-731 ◽  
Author(s):  
Damien Lemoine ◽  
Jean-Paul Peltier ◽  
G�rard Marigo
Keyword(s):  
Soil Water ◽  
Water Relations ◽  
Comparative Studies ◽  
Fraxinus Excelsior ◽  
Acer Pseudoplatanus ◽  
Hydraulic Characteristics

INFLUENCE OF SOIL MATRIX ON SOIL-WATER RETENTION CURVE AND HYDRAULIC CHARACTERISTICS

2017 ◽  
Vol 16 (4) ◽  
pp. 869-877
Author(s):  
Vasile Lucian Pavel ◽  
Florian Statescu ◽  
Dorin Cotiu.ca-Zauca ◽  
Gabriela Biali ◽  
Paula Cojocaru
Keyword(s):  
Soil Water ◽  
Water Retention ◽  
Water Retention Curve ◽  
Hydraulic Characteristics ◽  
Soil Water Retention Curve ◽  
Soil Water Retention ◽  
Soil Matrix ◽  
Retention Curve

Regeneration dynamics in an alluvial dense ash (Fraxinus excelsior L.) stand

2001 ◽  
Vol 66 ◽  
Author(s):  
M. Tabari ◽  
N. Lust ◽  
L. Nachtergale
Keyword(s):  
Alluvial Soil ◽  
Single Species ◽  
Fraxinus Excelsior ◽  
Growth Stages ◽  
Acer Pseudoplatanus ◽  
Development Stages ◽  
Regeneration Dynamics ◽  
Broadleaved Tree Species ◽  
Succession Process ◽  
Broadleaved Tree

Broadleaves  regeneration dynamics and the succession mechanism were studied within  a    transect of 14 m x 56 m in a dense 80-year-old ash stand situated on an  alluvial soil. For this    purpose, abundance and height of all naturally regenerated species at  different development    stages were analyzed and their distribution over the juvenile and older  growth stages    determined.    The study reveals that from the main broadleaved tree species, Quercus robur and Fagus    sylvatica regeneration scarcely occur at any  growth stages. No Fraxinus excelsior regeneration,    except 1 unit, taller than sapling (1.5-4 m) can be found on this soil  type. On the contrary, Acer    pseudoplatanus represents different development  stages (seedling, sapling, thicket, small pole    and large pole) and in stand patches where an understorey is practically  lacking, its    regeneration is well developed. Results generally show that at the juvenile  and older growth    stages Acer proceeds Fraxinus and regeneration is largely  dominated by the invasive Acer. It is    expected that this succession process will continue and that Acer will overcome in the    overstorey and even gradually form an almost single-species dominating  stage. Direct    interventions are unavoidable in order to regulate the primary mixture  patterns.

scholarly journals Stem girth changes in response to soil water potential in lowland dipterocarp forest in Borneo: a time-series analysis

2020 ◽  
Author(s):  
D. M. Newbery ◽  
M. Lingenfelder
Keyword(s):  
Time Series ◽  
Soil Water ◽  
Water Relations ◽  
Time Series Data ◽  
Soil Water Potential ◽  
Series Data ◽  
Relative Depth ◽  
Ecological Processes ◽  
Flux Dynamics ◽  
Negative Relationships

AbstractTime series data offer a way of investigating the causes driving ecological processes. To test for possible differences in water relations between species of different forest structural guilds, daily stem girth increments (gthi), of 18 trees across six species were regressed individually on soil moisture potential (SMP) and temperature (TEMP), accounting for temporal autocorrelation (in GLS-arima models), and compared between a wet and a dry period. Coefficients were estimates of response in gthi to increasing SMP or TEMP. The best-fitting significant variables were SMP the day before and TEMP the same day. The first resulted in a mix of positive and negative coefficients, the second largely positive ones. Negative relationships for large canopy trees can be interpreted in a reversed causal sense: fast transporting stems depleted soil water and lowered SMP. Positive relationships for understorey trees meant they took up most water at high SMP. The unexpected negative relationships for these understorey trees may have been due to their roots accessing deeper water supplies (SMP being inversely related to that of the surface layer), this influenced by competition with larger neighbour trees. A tree-soil flux dynamics manifold may have been operating. Patterns of mean diurnal girth variation were more consistent among species than, but weakly related to, time-series coefficients, suggesting no simple trait-based differentiation of responses. Expected differences in response to SMP in the wet and dry periods did not support a previous hypothesis for drought and non-drought tolerant understorey guilds. Trees within species showed highly individual responses. Time-series gthi-SMP regressions might be applied as indicators of relative depth of access to water for small trees. Obtaining detailed information on individual tree’s root systems and recording SMP at many depths and locations are needed to get closer to the mechanisms that underlie complex tree-soil water relations in tropical forests.

scholarly journals Raznolikost i strukturiranost hrvatskih kontinentalnih i alpsko-dinarskih populacija bijele johe (Alnus incana /L./ Moench subsp. incana); geografska i okolišna izolacija kao uzrok fenotipske divergencije

2018 ◽  
Vol 142 (1-2) ◽  
pp. 31-32
Author(s):  
Igor Poljak ◽  
Joso Vukelić ◽  
Patrik Korijan ◽  
Irena Šapić ◽  
Marilena Idžojtić
Keyword(s):  
Fagus Sylvatica ◽  
Isolation By Distance ◽  
Fraxinus Excelsior ◽  
Alnus Incana ◽  
Acer Pseudoplatanus ◽  
Prunus Padus ◽  
Ulmus Glabra ◽  
Equisetum Hyemale ◽  
Ulmus Laevis ◽  
Environmental Distance

Bijela, odnosno siva joha, Alnus incana (L.) Moench subsp. incana, listopadna je, jednodomna i anemofilna drvenasta vrsta iz porodice Betulaceae. Prirodno je rasprostranjena u sjevernoj, srednjoj i mjestimično južnoj Europi, zapadnom Sibiru i Turskoj, od nizinskoga pojasa do preko 1800 m nadmorske visine u alpskom području. Bijela joha je mezofilna do higrofilna vrsta koja dobro podnosi oštru planinsku i kontinentalnu klimu, a raste na karbonatnim, ali i silikatnim, pjeskovitim, šljunčanim, slabo humusnim tlima. Najčešća je u planinskim dolinama, uz potoke i rijeke gdje na vlažnim staništima s mnogim higrofilnim vrstama tvori guste, fragmentarne sastojine, često obnovljene iz panja. To su povremeno plavljeni lokaliteti uz vodotoke ili okolne padine kroz koje se postrano procjeđuje voda prema glavnom vodotoku. Prisutnost bijele johe u Hrvatskoj vezana je za dva oštro ograničena područja: sjeveroistočno, u nizinskom dijelu Hrvatske (110 do 190 m nadmorske visine) uz tok rijeke Drave; i sjeverozapadno, u alpsko-dinarskom području uz rijeku Kupu i njene pritoke (220 do 550 m nadmorske visine). U sjeveroistočnom području rasprostiru se sastojine definirane kao Equiseto hyemali-Alnetum incanae Moor 1958 (Trinajstić 1964; Franjić et al. 1999), u kojima se u odnosu na sastojine bijele johe u gorskome području kao razlikovne vrste izdvajaju: Ulmus laevis Pall., U. minor Mill., Prunus padus L., Equisetum hyemale L. i druge. Ove sastojine danas su rjeđe nego nekada, manje se koriste, a zbog nekadašnjeg načina sječe vrlo su često panjače. Nekadašnje šumske površine koje je Trinajstić istraživao (1964) danas više nisu pod šumom. Poplavne i vlažne šume u blizini urbanih središta isušuju se, a na njihovim su staništima izgrađena naselja i komunalna infrastruktura tako da su danas šume sive johe uz tok rijeke Drave u velikoj regresiji. U alpsko-dinarskom području istraživane sastojine svrstane su u šumsku zajednicu Lamio orvalae-Alnetum incanae Dakskobler 2010, a opisane su kao geografska varijanta Helleborus dumetorum (Vukelić et al. 2012, 2017). Ona se ističe mnogim vrstama iz dinarske vegetacijske zone, poput Fraxinus excelsior L., Ulmus glabra Huds., Fagus sylvatica L., Acer pseudoplatanus L., Lamium orvala L., Lunaria rediviva L., Scopolia carniolica Jacq., Helleborus dumetorum Waldst. et Kit., Knautia drymeia Heuff. subsp. drymeia i druge. Siva joha ovdje raste u kanjonu Kupe i na obalnim terasama koje su uglavnom antropogenizirane, a nekoć su bile korištene u poljoprivrednoj proizvodnji. Glavni ciljevi rada bili su utvrditi morfološku raznolikost i strukturiranost populacija bijele johe u Hrvatskoj te istražiti na koji način ekološki i geografski čimbenici utječu na varijabilnost populacija. Materijal za morfometrijsku analizu sakupljen je iz sedam prirodnih populacija – tri iz kontinentalne i četiri iz alpsko-dinarske regije (slika 1). Svaka populacija predstavljena je s 20 stabala, a svako stablo s 20 zdravih i neoštećenih listova s kratkih fertilnih izbojaka iz vanjskog, osvijetljenog dijela krošnje. Listovi su sakupljeni početkom srpnja 2016. godine, odnosno sredinom vegetacijskog razdoblja, kada su s obzirom na dimenzije i oblik u potpunosti razvijeni. Listovi su skenirani i izmjereni pomoću programa WinFolia. Ukupno je izmjereno devet lisnih značajki (slika 2). Deskriptivnim statističkim metodama utvrđena je visoka varijabilnost listova bijele johe, kao i jasan trend divergencije između kontinentalnih i alpsko-dinarskih populacija (slika 3). Najvarijabilnijim su se pokazale značajke: površina plojke, širina lista mjerena na 90 % dužine plojke i dužina peteljke. Za razliku od toga, najmanji stupanj varijabilnosti zabilježen je za varijable koje opisuju osnovu lisne plojke. Iako je trend variranja pojedinih značajki po populacijama bio sličan, u populacijama alpsko-dinarske regije zabilježena je nešto viša unutar-populacijska raznolikost. Kontinentalne populacije su imale veće vrijednosti svih mjerenih značajki lista u odnosu na populacije iz alpsko-dinarske regije. Analizom varijance, utvrđene su statistički značajne razlike između istraživanih regija te između stabla unutar populacija, dok su se populacije unutar regija razlikovale samo za četiri istraživane značajke (tablica 1). Unutarpopulacijska varijabilnost veća je od međupopulacijske varijabilnosti, što je odlika mnogih vrsta drveća. Multivarijatne analize potvrđuju postojanje jasne razlike između kontinentalnih i alpsko-dinarskih populacija bijele johe (slika 1, slika 4, tablica 3), što upućuje na mogućnost da istraživane populacije predstavljaju dva različita ekotipa. Morfološka udaljenost između populacija bila je korelirana s geografskom i ekološkom udaljenošću, što potvrđuje uzorak „isolation by distance“ i „isolation by environmental distance“. Drugim riječima, utvrđeno je da geografska udaljenost i ekološka divergencija imaju važan utjecaj na oblikovanje morfološke strukture populacija te da je ona posljedica njihove moguće lokalne prilagodbe na okolišne uvjete i njihove geografske udaljenosti (tablica 2). Dobivene spoznaje o varijabilnosti populacija mogu doprinijeti razvoju učinkovitijih planova očuvanja i gospodarenja sivom johom u Hrvatskoj. Kako bi se potvrdili dobiveni zaključci o varijabilnosti populacija sive johe dobiveni morfometrijskim metodama, istraživanja je svakako potrebno proširiti i na molekularno-biološke metode.

Sign in / Sign up

Export Citation Format

Share Document