scholarly journals A comparative analysis of foliar chemical composition and leaf construction costs of beech (Fagus sylvatica L.), sycamore maple (Acer pseudoplatanus L.) and ash (Fraxinus excelsior L.) saplings along a light gradient

2010 ◽  
Vol 67 (6) ◽  
pp. 610-610 ◽  
Author(s):  
Any Mary Petritan ◽  
Burghard Lüpke ◽  
Ion Catalin Petritan
Keyword(s):  
Comparative Analysis ◽  
Chemical Composition ◽  
Fagus Sylvatica ◽  
Fraxinus Excelsior ◽  
Acer Pseudoplatanus ◽  
Construction Costs ◽  
Light Gradient ◽  
Fagus Sylvatica L ◽  
Sycamore Maple

scholarly journals Raznolikost i strukturiranost hrvatskih kontinentalnih i alpsko-dinarskih populacija bijele johe (Alnus incana /L./ Moench subsp. incana); geografska i okolišna izolacija kao uzrok fenotipske divergencije

2018 ◽  
Vol 142 (1-2) ◽  
pp. 31-32
Author(s):  
Igor Poljak ◽  
Joso Vukelić ◽  
Patrik Korijan ◽  
Irena Šapić ◽  
Marilena Idžojtić
Keyword(s):  
Fagus Sylvatica ◽  
Isolation By Distance ◽  
Fraxinus Excelsior ◽  
Alnus Incana ◽  
Acer Pseudoplatanus ◽  
Prunus Padus ◽  
Ulmus Glabra ◽  
Equisetum Hyemale ◽  
Ulmus Laevis ◽  
Environmental Distance

Bijela, odnosno siva joha, Alnus incana (L.) Moench subsp. incana, listopadna je, jednodomna i anemofilna drvenasta vrsta iz porodice Betulaceae. Prirodno je rasprostranjena u sjevernoj, srednjoj i mjestimično južnoj Europi, zapadnom Sibiru i Turskoj, od nizinskoga pojasa do preko 1800 m nadmorske visine u alpskom području. Bijela joha je mezofilna do higrofilna vrsta koja dobro podnosi oštru planinsku i kontinentalnu klimu, a raste na karbonatnim, ali i silikatnim, pjeskovitim, šljunčanim, slabo humusnim tlima. Najčešća je u planinskim dolinama, uz potoke i rijeke gdje na vlažnim staništima s mnogim higrofilnim vrstama tvori guste, fragmentarne sastojine, često obnovljene iz panja. To su povremeno plavljeni lokaliteti uz vodotoke ili okolne padine kroz koje se postrano procjeđuje voda prema glavnom vodotoku. Prisutnost bijele johe u Hrvatskoj vezana je za dva oštro ograničena područja: sjeveroistočno, u nizinskom dijelu Hrvatske (110 do 190 m nadmorske visine) uz tok rijeke Drave; i sjeverozapadno, u alpsko-dinarskom području uz rijeku Kupu i njene pritoke (220 do 550 m nadmorske visine). U sjeveroistočnom području rasprostiru se sastojine definirane kao Equiseto hyemali-Alnetum incanae Moor 1958 (Trinajstić 1964; Franjić et al. 1999), u kojima se u odnosu na sastojine bijele johe u gorskome području kao razlikovne vrste izdvajaju: Ulmus laevis Pall., U. minor Mill., Prunus padus L., Equisetum hyemale L. i druge. Ove sastojine danas su rjeđe nego nekada, manje se koriste, a zbog nekadašnjeg načina sječe vrlo su često panjače. Nekadašnje šumske površine koje je Trinajstić istraživao (1964) danas više nisu pod šumom. Poplavne i vlažne šume u blizini urbanih središta isušuju se, a na njihovim su staništima izgrađena naselja i komunalna infrastruktura tako da su danas šume sive johe uz tok rijeke Drave u velikoj regresiji. U alpsko-dinarskom području istraživane sastojine svrstane su u šumsku zajednicu Lamio orvalae-Alnetum incanae Dakskobler 2010, a opisane su kao geografska varijanta Helleborus dumetorum (Vukelić et al. 2012, 2017). Ona se ističe mnogim vrstama iz dinarske vegetacijske zone, poput Fraxinus excelsior L., Ulmus glabra Huds., Fagus sylvatica L., Acer pseudoplatanus L., Lamium orvala L., Lunaria rediviva L., Scopolia carniolica Jacq., Helleborus dumetorum Waldst. et Kit., Knautia drymeia Heuff. subsp. drymeia i druge. Siva joha ovdje raste u kanjonu Kupe i na obalnim terasama koje su uglavnom antropogenizirane, a nekoć su bile korištene u poljoprivrednoj proizvodnji. Glavni ciljevi rada bili su utvrditi morfološku raznolikost i strukturiranost populacija bijele johe u Hrvatskoj te istražiti na koji način ekološki i geografski čimbenici utječu na varijabilnost populacija. Materijal za morfometrijsku analizu sakupljen je iz sedam prirodnih populacija – tri iz kontinentalne i četiri iz alpsko-dinarske regije (slika 1). Svaka populacija predstavljena je s 20 stabala, a svako stablo s 20 zdravih i neoštećenih listova s kratkih fertilnih izbojaka iz vanjskog, osvijetljenog dijela krošnje. Listovi su sakupljeni početkom srpnja 2016. godine, odnosno sredinom vegetacijskog razdoblja, kada su s obzirom na dimenzije i oblik u potpunosti razvijeni. Listovi su skenirani i izmjereni pomoću programa WinFolia. Ukupno je izmjereno devet lisnih značajki (slika 2). Deskriptivnim statističkim metodama utvrđena je visoka varijabilnost listova bijele johe, kao i jasan trend divergencije između kontinentalnih i alpsko-dinarskih populacija (slika 3). Najvarijabilnijim su se pokazale značajke: površina plojke, širina lista mjerena na 90 % dužine plojke i dužina peteljke. Za razliku od toga, najmanji stupanj varijabilnosti zabilježen je za varijable koje opisuju osnovu lisne plojke. Iako je trend variranja pojedinih značajki po populacijama bio sličan, u populacijama alpsko-dinarske regije zabilježena je nešto viša unutar-populacijska raznolikost. Kontinentalne populacije su imale veće vrijednosti svih mjerenih značajki lista u odnosu na populacije iz alpsko-dinarske regije. Analizom varijance, utvrđene su statistički značajne razlike između istraživanih regija te između stabla unutar populacija, dok su se populacije unutar regija razlikovale samo za četiri istraživane značajke (tablica 1). Unutarpopulacijska varijabilnost veća je od međupopulacijske varijabilnosti, što je odlika mnogih vrsta drveća. Multivarijatne analize potvrđuju postojanje jasne razlike između kontinentalnih i alpsko-dinarskih populacija bijele johe (slika 1, slika 4, tablica 3), što upućuje na mogućnost da istraživane populacije predstavljaju dva različita ekotipa. Morfološka udaljenost između populacija bila je korelirana s geografskom i ekološkom udaljenošću, što potvrđuje uzorak „isolation by distance“ i „isolation by environmental distance“. Drugim riječima, utvrđeno je da geografska udaljenost i ekološka divergencija imaju važan utjecaj na oblikovanje morfološke strukture populacija te da je ona posljedica njihove moguće lokalne prilagodbe na okolišne uvjete i njihove geografske udaljenosti (tablica 2). Dobivene spoznaje o varijabilnosti populacija mogu doprinijeti razvoju učinkovitijih planova očuvanja i gospodarenja sivom johom u Hrvatskoj. Kako bi se potvrdili dobiveni zaključci o varijabilnosti populacija sive johe dobiveni morfometrijskim metodama, istraživanja je svakako potrebno proširiti i na molekularno-biološke metode.

scholarly journals Initial Survival and Development of Planted European Beech (Fagus sylvatica L.) and Small-Leaved Lime (Tilia cordata Mill.) Seedlings Competing with Black Cherry (Prunus serotina Ehrh.)

Plants ◽  
2020 ◽  
Vol 9 (6) ◽  
pp. 677
Author(s):  
Sarah L. Hasstedt ◽  
Peter Annighöfer
Keyword(s):  
Fagus Sylvatica ◽  
Tree Species ◽  
Survival Rates ◽  
Light Availability ◽  
European Beech ◽  
Prunus Serotina ◽  
Tilia Cordata ◽  
Black Cherry ◽  
Light Gradient ◽  
Fagus Sylvatica L

Black cherry (Prunus serotina Ehrh.) is considered one of the most invasive tree species in central Europe and causes problems for both nature conservation and silviculture. Besides mechanical control treatments, a suggested control method to prevent its ongoing spread is to underplant shade-tolerant native tree species. Therefore, we combined two mechanical treatments, with underplanting of European beech (Fagus sylvatica L.) or small-leaved lime (Tilia cordata Mill.) on fenced and unfenced plots. After the first growing season, survival rates were evaluated, and selected seedlings were destructively harvested to analyze their growth performance and leaf morphology in association with the different light regimes resulting from mechanical treatments Survival rates for both seedlings were very high (>95%). Survival rates were higher on fenced plots than on unfenced plots, most likely as result of browsing. The mortality of F. sylvatica decreased with increasing light availability on fenced plots. The mortality of T. cordata did not change along the light gradient. After one vegetation period no differences with respect to biomass allocation could be detected along the light gradient. However, the specific leaf areas of both species responded similarly, decreasing with increasing light availability. In summary, both species were able to establish and survive in the dense P. serotina understory and might have the potential to outcompete the invasive alien species in the long run.

The growth and form of ash (Fraxinus excelsior) in mixture with cherry (Prunus avium), oak (Quercus petraea and Quercus robur), and beech (Fagus sylvatica)

2004 ◽  
Vol 34 (11) ◽  
pp. 2340-2350 ◽  
Author(s):  
Gary Kerr
Keyword(s):  
Interspecific Competition ◽  
Fagus Sylvatica ◽  
Quercus Robur ◽  
Prunus Avium ◽  
Relative Yield ◽  
Quercus Petraea ◽  
Fraxinus Excelsior ◽  
Stem Form ◽  
Pure Species ◽  
Fagus Sylvatica L

The effects of mixing ash (Fraxinus excelsior L.) with cherry (Prunus avium L.), oak (Quercus petraea (Matt.) Lieb., and Quercus robur L.), and beech (Fagus sylvatica L.) were investigated using a balanced two-component competition experiment. In general, two patterns of growth were observed. Firstly, in the ash–cherry experiment, two rapidly growing species altered their stem form and showed a plastic response to interspecific competition, and both species maintained a position in the upper canopy. Secondly, in the ash–oak and ash–beech experiments, a two-tier canopy formed with ash in the upper canopy, and interspecific competition resulted in an early nursing effect on the ash. In both patterns of growth, competition affected stem diameter and the shape of the tree with few, and only short-lived, effects on height. The maximum relative yield totals were 1.78 for ash–cherry, 1.77 for ash–oak, and 1.44 for ash–beech, indicating that the mixtures studied may be more productive in their early phase of growth than equivalent areas of pure species.

Sign in / Sign up

Export Citation Format

Share Document